- Dobro izgledaš — reći će počesto na svom metajeziku neka slavonska žena kada ugleda muškarca kojeg nije vidjela duže od dva mjeseca. To bi u prijevodu značilo: –Udeblj’o si se deset do dvadeset kila.
U njihovom opisu te prozaične činjenice zaista nema trunke sarkazma: podsvjest slavonske je žene još uvijek nasreću uzima u obzir biološko-darvinističke principe na kojima su istkani muško-ženski odnosi tijekom tisućljeća otkad je svanula zora Čovječanstva. Kada mužjak ima pokoji kilogram sala preko mišića, to im poručuje sljedeće stvari:
1. Taj je muškarac u stanju pribaviti hranu, dakle pobrinuti se za vlastitu egzistenciju.
2. Mišići tog muškarca više nisu primarni instrument njegova opstanka, već si može priuštiti manju fizičku spremnost, a svejedno ostati lišen ugroza drugih mužjaka i svejedno pribavljati hranu. Ti bi upućivalo na društveni status i inteligenciju.
Takav mužjak obećava dobre gene i kvalitetnu brigu za potomstvo. Slavonska se ženka s njime poželi pariti. Čak i ako je odavno obavila tu misiju, ona na višem nivou simpatizira i poštuje takvu pojavu u svojoj blizini.
Postoji još jedna slavonska priča sličnih implikacija:
Često se zna čuti da se muškarac koji sjedi ‘na ćošku’ stola neće oženiti. Ne, ne radi se tu o uroku! Radi se o sasvim jednostavno iskomuniciranoj činjenici da se, dok drugi udobno sjede, taj mužjak nije u stanju izboriti za svoje mjesto za stolom (svoje mjesto pri hranjenju) i to ženki poručuje da je slab, da mu je društveni status nizak i da je nesposoban. Takva genetika nije dobra i ne ulijeva previše povjerenja u eventualni tijek brige za eventualno potomstvo. Muškarac koji sjedi ‘na ćošku’ u Slavoniji se nikad ne oženi.
Nedavno sam saznao i za drugo tumačenje. S obzirom na prosječnu visinu stola i prosječnu visinu ljudskog mužjaka, on se prilikom dizanja od stola neizbježno udara ćoškom stola u jaja i postaje neupotrebljiv. Ima i tu nešto.
I konja je lepo vidit debelog, znao je reći moj deda Marko.