U zemlji Kailaša vrijede jednostavne istine. Visoki i bjeloputi, navodno potomci Aleksandra Velikog, smjestili su se na plodnoj visoravni Himalaje izolirani od osvajača i agresivnih trendova. Žive s prirodom i svojim hektarima vinograda, žive u harmoniji bez licemjerja i natjecanja, bez žurbe i straha, bez agresivne hijerarhije.
Svidjela mi se njihova priča koja lijepo ocrtava odnose muškarca i žene. Sve je tako jednostavno:
…U vrijeme svetkovina pripovijedaju se mitovi i legende, među kojima je vrlo popularna priča o utrci između Imre i Yushe — vrhovnoga boga i đavla. Obojica jašu vilovite divovske konje jureći cijelom zemljom. Međutim, Imra stvori ljude koji svojim radom kopaju rupe tako da đavo stalno pomalo zaostaje dok mu se konj spotiče o te prepreke. Na kraju utrke Yushin konj slomi nogu.
Često se pripovijeda o pomrčini, kad će Imra ugasiti i Sunce i Mjesec. Dobrom čovjeku Imra će dati komadić Sunca u ruke da mu osvijetljava put i vodi ga ispravnom stazom. Dobroj ženi dat će komadić Mjeseca kojim će hvatati odsjaj Sunca. Inače će komadić Sunca ispržiti muškarca, a žena će ostati u tami s komadićem Mjeseca koji više neće sjati. Kad stignu do gorskog prolaza Zidig, Imra će se pobratimiti s ljudima.
Pao je snijeg, a brdom trči golemi zec.